I šta sad? Hoće li krizni menadžment oko SDP-a sada sve negirati?
‘Sad, iz ove perspektive, ispada da je Fadil Novalić za Nermina Nikšića i ekipu bio ideal premijera! Ovima danas je država kao kafana: svako ulazi, naručuje, i ostavlja račun budućim generacijama.Zato ponavljam: Fadile, oprosti. Ti si eventualno bio greška u sistemu, a ovi su grešni sistem sam.’
Kao neko ko je, priznajem, više puta oštro i bespoštedno pisao o Fadilu Novaliću — sada imam i moralnu, i profesionalnu, a bogami i ljudsku obavezu da kažem: Fadile, oprosti!
Nevin si, brate, kao majska rosa!Jer ovo što danas gledamo u režiji aktuelne federalne vlasti nije korupcija.To je simfonija bahatosti, hor kartelsko-burazerskog poslovanja i kriminalnog, seljačkog nepotizma na n-tu.
Ono što je Fadil radio — makar i sumnjivo, makar i često naivno — bilo je u poređenju s ovim današnjim ništa drugo do skromni amaterizam. On je barem imao onaj stari bosanski strah od kamere i suda. Ovi sada nemaju ni to. Njima je i sramota postala zastarjela i prevaziđena kategorija.
Za one koji ne znaju (ako ima takvih) objavljene su prepiske između premijera Federacije BiH Nermina Nikšića i v.d. direktora Federalne uprave policije Vahidina Munjića. A te poruke — te male digitalne silnice istine — gore jače od svake optužnice.
Iz njih jasno proizlazi sve ono što smo godinama sumnjali, ali nismo mogli dokazati: zapošljavanja „po nalogu“, „završavanja“ koja smrde na trgovinu utjecajem, rodbinsko-klijentelistička mreža koja se razgranala od FUP-a do Elektroprivrede i Pošte.
Premijer, šef kabineta, rođaci, supruge, kumovi, kumice — sve po redu.
„Imenovana mi je danas žena. Tako da je slatka i kod mene Munja“, stoji u jednoj od poruka.
Pa, ako vam ovo ne izazove trenutno gađenje, onda ste ili dio tog sistema, ili ste već otupjeli od beskrajnog šamaranja koji nam politika svakodnevno aplicira po obrazima.
Država po mjeri rođaka
Kada premijer interveniše da nečija supruga postane izvršna direktorica u javnom preduzeću, a nečiji rođak direktor u drugom, to više nije država — to je porodična interesna zadruga.To je ono što bi stari marksisti nazvali “socijalizmom za svoje”, a mi danas nazivamo burazerski kapitalizam.

Politika
Bursać: Fadil Novalić je za Nikšića i ekipu moralna gromada!
I šta sad? Hoće li krizni menadžment oko SDP-a sada sve negirati?
FOTO: FACEBOOK/DRAGAN BURSAĆ
Autor: Bosnainfo
27.Okt,2025.
09:10
FacebookWhatsAppXViber
‘Sad, iz ove perspektive, ispada da je Fadil Novalić za Nermina Nikšića i ekipu bio ideal premijera! Ovima danas je država kao kafana: svako ulazi, naručuje, i ostavlja račun budućim generacijama.Zato ponavljam: Fadile, oprosti. Ti si eventualno bio greška u sistemu, a ovi su grešni sistem sam.’
Kao neko ko je, priznajem, više puta oštro i bespoštedno pisao o Fadilu Novaliću — sada imam i moralnu, i profesionalnu, a bogami i ljudsku obavezu da kažem: Fadile, oprosti!
Nevin si, brate, kao majska rosa!Jer ovo što danas gledamo u režiji aktuelne federalne vlasti nije korupcija.To je simfonija bahatosti, hor kartelsko-burazerskog poslovanja i kriminalnog, seljačkog nepotizma na n-tu.
Ono što je Fadil radio — makar i sumnjivo, makar i često naivno — bilo je u poređenju s ovim današnjim ništa drugo do skromni amaterizam. On je barem imao onaj stari bosanski strah od kamere i suda. Ovi sada nemaju ni to. Njima je i sramota postala zastarjela i prevaziđena kategorija.
Poruke koje govore sve
Za ine koji ne znaju (ako ima takvih) objavljene su prepiske između premijera Federacije BiH Nermina Nikšića i v.d. direktora Federalne uprave policije Vahidina Munjića. A te poruke — te male digitalne silnice istine — gore jače od svake optužnice.
Iz njih jasno proizlazi sve ono što smo godinama sumnjali, ali nismo mogli dokazati: zapošljavanja „po nalogu“, „završavanja“ koja smrde na trgovinu utjecajem, rodbinsko-klijentelistička mreža koja se razgranala od FUP-a do Elektroprivrede i Pošte.
Premijer, šef kabineta, rođaci, supruge, kumovi, kumice — sve po redu.
„Imenovana mi je danas žena. Tako da je slatka i kod mene Munja“, stoji u jednoj od poruka.
Pa, ako vam ovo ne izazove trenutno gađenje, onda ste ili dio tog sistema, ili ste već otupjeli od beskrajnog šamaranja koji nam politika svakodnevno aplicira po obrazima.
Država po mjeri rođaka
Kada premijer interveniše da nečija supruga postane izvršna direktorica u javnom preduzeću, a nečiji rođak direktor u drugom, to više nije država — to je porodična interesna zadruga.To je ono što bi stari marksisti nazvali “socijalizmom za svoje”, a mi danas nazivamo burazerski kapitalizam.
To je politička ekonomija u kojoj više nema ni trunke stida. U kojoj kriteriji nisu znanje, iskustvo ni sposobnost, nego krvna grupa i prezime. U kojoj je “završavanje” postalo normalizovana valuta političkog tržišta.
I dok se oni međusobno dogovaraju koga će uhljebiti, hiljade mladih ljudi svakodnevno pakuju kofere za Sloveniju, Austriju i Njemačku. Jer shvatili su da je u ovoj zemlji najveći kriminal i poraz – ne biti ničiji.
‘Završavanje’ kao politička filozofija
Riječ “završavanje” u tim porukama zaslužuje poseban status — riječ godine, riječ epohe, riječ koja objašnjava sve i gotovo svakoga.
Završavaju se konkursi. Završavaju se tenderske procedure. Završavaju se imenovanja. Završavaju se radna mjesta.
Završavaju se i savjesti. Ako ih ima.
Završavanje je postalo državna ideologija.
To nije samo korupcija — to je mentalni model, način života, statusni simbol.
Ako ne znaš “završiti”, niko si i ništa. Ako znaš “završiti”, onda si “naš”.
I sve ide glatko: od elektroprivredne fotelje do univerzitetske katedre.Pa neka neko još jednom spomene “pravnu državu”. Pravna država je ovdje postala farsa u kojoj i zakoni čekaju da budu završeni.
Nikšić kao politički deja vu
Nermin Nikšić, taj vječiti “kompromisni premijer ništavila”, postao je oličenje političkog deja vua.Uvijek isti obrazac, uvijek ista priča: moralne fraze za javnost, a u pozadini “dogovori među ljudima”.
I uvijek to njegovo obavezno pozivanje na “naš antifašizam” i “principijelnost”, dok u stvarnosti gradi sistem u kojem su principi tek riječ koju izgovaraš dok pod stolom potpisuješ imenovanja rođaka, poznanika i partijske svojte.
U toj slici Fadil Novalić djeluje kao nostalgična relikvija, čovjek koji je u najgorem slučaju bio tek nedobar menadžer. Ako i to!
Ovi sada nisu ni to — oni su menadžeri moralnog bankrota.
Od FUP-a do Elektroprivrede – sindrom porodične države
Kad čitate te poruke, imate osjećaj da se radi o nekoj lokalnoj opštini iz 1983., a ne o entitetu s milijardama budžeta.
FUP, Elektroprivreda, BH Pošta — sve se to dijeli, komada, prepisuje i razmjenjuje kao neuknjižena babina zemlja na selu.
Samo što je ovo mnogo opasnije.
Jer svako to imenovanje, svaka ta “slatka” funkcija, povlači lanac političke poslušnosti.I kad se ta lančana reakcija proširi, onda više niko ni ne zna gdje počinje država, a gdje završava partijska prćija.
To je trenutak kad vlast postaje samodovoljna, samoreferentna i samopožderavajuća. I zato se, iz te moralne kaljuže, više niko ni ne može izvući čist
Fadile, oprosti. Bio si samo prelazna faza.
Sad, iz ove perspektive, ispada da je Fadil Novalić bio samo mlaka voda u odnosu na ključalu sumpornu močvaru u kojoj danas živimo.On je, koliko god se trudili da ga demonizujemo, barem imao iluziju da je država nešto ozbiljno.
Ovi danas ni tu iluziju nemaju. Šta će im?! Njima je država kao kafana: svako ulazi, naručuje, i ostavlja račun budućim generacijama.
Zato ponavljam: Fadile, oprosti. Ti si eventualno bio greška u sistemu, a ovi su grešni sistem sam.
I šta sad?
Hoće li krizni menadžment oko SDP-a sada sve negirati?
Hoće li se praviti gluhi i slijepi, kao da je riječ o montaži, o “zlonamjernom tumačenju”?Ili će krenuti u nekakvu kontraofanzivu spinovima, jer to im je do sada išlo kao podmazano?Ili ništa od toga.
Jer, da bi reagovao na optužbe ove težine, moraš imati ono što se zove moralni refleks. A on se, izgleda, davno ugasio negdje između partijske centrale, “slatke” i rodbinskog ručka.
Zemlja u kojoj je sve završeno
Juče sam napisao ovo:
“Zamislite državu u kojoj dva ministra iz moralne odgovornosti podnesu ostavke zbog ubistva jednog svog građanina.Zemlja se zove Slovenija.
A sad zamislite državu u kojoj se za masovna ubistva, korupciju, ratne zločine, pljačke i laži – dijele funkcije, ordeni, poslovi i prave spotovi o ‘junaštvu’.
Nemojte je zamišljati – u njoj ste.
Sve vam je jasno!
I zato je Slovenija tu gdje jeste.
A mi smo tu gdje jesmo.”
A eto, tako ću završiti i ovaj tekst.
A vi sami izvucite zaključke o odgovornosti, poštenju, ministrima i premijerima. Našim, ne slovenačkim!
