Namjera mu je iz prve ruke saznati i istražiti kako smrt izgleda i kako je ljudi osjećaju.
Psiholog je otkrio kako izgleda boravak u staračkom domu, a njegove riječi tjeraju suze na oči.
“Teško je biti u staračkom domu. Ljudi plaču i jauču. Ponekad možete hodati hodnicima i čuti ženu u devedesetima kako doziva svoju majku.” To piše klinički psiholog Valery Khazanov u dirljivom članku za Vox.
Hazanov osam mjeseci radi kao psihoterapeut s umirućim pacijentima u staračkim domovima u New Yorku. Namjera mu je iz prve ruke saznati i istražiti kako smrt izgleda i kako je ljudi osjećaju. On je tu da uči. Zato je sastavio listu od sedam stvari koje je naučio, a koje su mnoge rasplakale i suočile sa surovom stvarnošću.
1. Na kraju ostaju samo najvažnije stvari
Ljudi u staračkim domovima sa sobom imaju samo nekoliko najvažnijih stvari, poput obiteljskih fotografija, knjiga i sitnica koje simboliziraju njihov život. Ove predmete čuvaju jer predstavljaju ono što im je najvažnije.
2. Rutina donosi sreću
Pacijenti koji se drže svakodnevne rutine izgledaju sretniji i zadovoljniji. Ritam svakodnevnog života daje im osjećaj svrhe i discipline, što može biti presudno za kvalitetu života.
3. Stariji ljudi osjećaju isto što i mlađi
Bez obzira na godine, stariji ljudi imaju širok raspon emocija, uključujući radost, tugu, pa čak i ljubav ili požudu. Ponižavajuće je tretirati ih kao djecu, jer im time oduzimamo ljudskost.
4. Stariji su ljudi često nevidljivi
Mediji rijetko predstavljaju starije ljude, čineći ih nevidljivima u društvu koje cijeni mladost. Ovo izolira starije osobe i dodatno doprinosi osjećaju otuđenosti.
5. Duhovnost smanjuje bol
Ljudi koji su tijekom života razvijali duhovne interese, poput filozofije ili religije, bolje podnose fizičku bol i nalaze smisao unatoč tjelesnim ograničenjima.
6. Teže je ostarjeti bez djece
Ljudi bez djece često su usamljeniji u staračkim domovima. Iako nema pravila o tome tko bi trebao imati djecu, Khazanov ističe da su djeca najčešći izvor podrške u starosti.
7. Važno je promisliti o smrti
Smrt nije samo kraj, već vodič za promišljanje o vlastitom životu. Ljudi koji razmišljaju o tome kako žele provesti posljednje dane često donose odluke koje im omogućuju dostojanstveniji kraj.
