Nakon karijere se vratio u BiH i živio je u kući u Tojšićima
Asim Paščanović-Pars, legendarni košarkaš i vijećnik u Općinskom vijeću Kalesije, tragično je preminuo, a vijest o njegovom suicidu duboko je potresla zajednicu. U 49. godini života, Pars je ostavio iza sebe bogatu sportsku karijeru i zajednicu koja ga je cijenila ne samo kao sportistu, već i kao javnog radnika.
Rođen u BiH, Asim je svoju košarkašku karijeru započeo u tuzlanskoj Slobodi, gdje je pokazao nevjerojatan talent i strast prema igri. Njegove vještine ubrzo su ga dovele do Galatasaraya, jednog od najpoznatijih klubova u Turskoj, gdje je nastavio uspinjati svoju karijeru. Tijekom godina, Pars je igrao za brojne klubove, uključujući Tuborg, Ulkerspor, Tofaš, Fenerbahče, Efes, Pinar, Turk Telekom, Mersin i Erdemirspor, te je stekao reputaciju kao jedan od najtalentiranijih igrača svog vremena.
Osim toga, Asim je bio član turske reprezentacije, gdje je nastupao na međunarodnoj sceni. Njegove igre bile su obilježene tehničkom preciznošću i borbenim duhom, što ga je učinilo omiljenim među navijačima. Nakon uspješne karijere u Turskoj, odabrao je povratak u Bosnu i Hercegovinu, gdje se nastanio u Tojšićima. Tu je nastavio aktivno sudjelovati u lokalnoj zajednici kao vijećnik, pružajući svoj doprinos razvoju općine Kalesija.
Nažalost, iza slike uspješnog sportista i aktivnog člana zajednice, Asim se borio s unutarnjim demonima koje mnogi nisu mogli primijetiti. Njegova smrt otvara važne teme o mentalnom zdravlju i potrebama podrške koja je često nevidljiva. U svijetu sporta, pritisak i očekivanja mogu biti ogromni, a čini se da je Asim, poput mnogih drugih, doživio trenutke kada je osjećao da ne može izdržati.
Njegova smrt nas podsjeća na važnost otvorenih razgovora o mentalnom zdravlju i podrške koja je potrebna svima, bez obzira na uspjeh ili status. Mnogi su ga poznavali kao velikog sportistu, no sada, nakon ove tragedije, njegovo naslijeđe postaje i simbol borbe s mentalnim zdravljem.
Zajednica Kalesije i svi oni koji su ga poznavali sjećat će se Asima Paščanovića-Parsa ne samo po njegovim sportskim postignućima, već i po njegovoj ljudskosti i predanosti zajednici. Njegov doprinos sportu i društvu bio je značajan, a njegovo iznenada preminuće ostavlja prazninu koju će teško ispuniti.
U ovom trenutku, važno je nastaviti razgovor o mentalnom zdravlju, stvarajući sigurno okruženje gdje ljudi mogu otvoreno dijeliti svoje borbe i tražiti pomoć. Asimov slučaj je podsjetnik da svaka osoba, bez obzira na vanjske uspjehe, može prolaziti kroz teške trenutke. Stoga, neka njegovo naslijeđe bude poticaj za promicanje svijesti o mentalnom zdravlju i pružanje podrške onima kojima je potrebna.
