U 76. godini nas je napustio legendarni bh. muzičar

U 76. godini preminuo je Ivan – Ivica Vinković, legendarni bosanskohercegovački muzičar.
Tužnu vijest potvrdili su iz Muzičke produkcije BHRT-a, čiji je Vinković nekada bio član, javlja Radio Sarajevo.
“Sa tugom smo primili vijest da nas je napustio Ivica Vinković, basist i nekadašnji član našeg kolektiva. Ivica Vinković bio je član Zabavnog orkestra RTV Sarajevo. U svojoj dugoj i plodnoj karijeri nastupao je sa brojnim muzičarima i sastavima, a posebno vrijedi izdvojiti niegov angažman u grupi Jutro iz koje će kasnije nastati Bijelo Dugme, kao i u čuvenom sastavu Ambasadori. Bio je član Sarajevo Big Banda. Sa poštovanjem čuvamo uspomenu na njega”, navodi se u objavi.
Svirajući bas gitaru, Vinković je udarao temelje neke nove muzike na ovim prostorima od sredine 60-ih.
Na početku je svirao u Feniksima, koji je bio jedan od prvih pop bendova na ovim prostorima.
Godine 1996. prešao je u grupu The Golden Pins (Zlatne čiode), koji su osnovali braća blizanci Ljubo i Pero Grujić.
Ovaj bend će se među prvima s ovih prostora pojaviti tada na televiziji. Bili su predstavljeni u emisiji Smjerom putokaza Televizije Zagreb. Svirao je Ivica i s ekipom okupljenom oko benda u kojem su još svirali Dženan – Đani Salković, Dragiša Buha i Dule Elsner.
U tom periodu Ivica je dobio poziv za audiciju za tadašnji Plesni Orkestar RTV Sarajevo. Orkestar koji je svirao kao prateći bend izvođačima na legendarnom “Vašem šlageru sezone”.
Godinu dana po dolasku u Plesni Orkestar, Ivica je dobio poziv iz jednog benda koji je obilježio muziku ovih prostora Ambasadora.
U to vrijeme pjevač ovog benda bio je Zdravko Čolić, koji je otišao u Korni grupu, a na njegovo mjesto stigla Ismeta Dervoz.
Ambasadori su 1975. godine izbacili veliki hit Zemljo moja, te otišli na Eurosong 1976. s pjesmom Ne mogu skriti svoju bol.
Pored “Ambasadora” Ivica je u to vrijeme radio i s najvećim bendom Bijelo Dugme. Radilo se o singl ploči Top / Ove ću noći naći blues, snimljena je u studiju I Radiotelevizije Sarajevo. Objavila ga je zagrebačka izdavačka kuća Jugoton u ljeto 1974. godine, samo nekoliko mjeseci prije izlaska njihovog debitantskog albuma Kad bi’ bio bijelo dugme.
Osamdesetih je Ivica radio s mnogim poznatim muzičarima svirajući baš na njihovim albumima. Čak i s velikim Indexima, s kojima je odradio nekoliko koncerata i jedan album. Kasnije je bio tu uz različite bendove iz BiH, kao i neizostavni sarajevski Big Band.