U selu Lukocrevo, nadomak Novog Pazara, Srbi i Bošnjaci već decenijama žive u slozi. Danas ih povezuje jedan poseban cilj – izgradnja puta koji spaja džamiju i manastir Svete Varvare iz 15. vijeka. Taj put nije samo makadamska staza kroz selo, već simbol zajedništva, suživota i nade da Lukocrevo neće ostati prazno.
U centru priče su imam Džemil efendija Destanović i iguman Gavrilo, vjerski lideri koji su pokazali da vjera može spajati, a ne razdvajati. Umjesto da se zatvore u zidove svojih bogomolja, oni su odlučili raditi zajedno – za dobrobit cijelog sela.
Put do džamije – žila kucavica sela
Džamija u Lukocrevu građena je više od deset godina zahvaljujući donacijama iz Sandžaka, Srbije i dijaspore. Od njenog svečanog otvaranja život se polako vraća, ali problem ostaje – do džamije vodi gotovo dva kilometra neasfaltiranog puta. Zimi blato, ljeti prašina – svakodnevica je mještana.
Gavrilo donirao novac kako bi muslimani lakše došli do džamje
Foto: Crna Hornika
Manastir i džamija – isti problem, zajednički cilj
Na drugom kraju istog puta nalazi se manastir Svete Varvare, dio UNESCO zaštićenog kompleksa Stari Ras sa Sopoćanima. Iguman Gavrilo ističe da je put neophodan i za vernike i za turiste. Iako i manastir ima isti problem pristupa, iguman je bez razmišljanja odlučio pomoći džamiji.
– Efendija mi je rekao da im je hitno za završetak uređenja. Dali smo koliko smo mogli. Nisam želio publicitet, ali efendija je insistirao – kaže Gavrilo.
Vijest da je pravoslavni iguman donirao novac za džamiju brzo se proširila društvenim mrežama, izazvavši stotine pozitivnih komentara.
Selo koje pamti bratsku pomoć
Stanovnici Lukocreva podsjećaju da su i u najtežim vremenima stajali jedni uz druge. Tokom ratova skrivali su i pomagali porodice sugrađana druge vjere. Za njih ova inicijativa nije izuzetak, već nastavak tradicije dobrosusjedskih odnosa.
Bez puta nema života
Mještani poput Avda Ćosovića i Tome Stefanovića naglašavaju da bez puta nema opstanka sela. Bolji prilaz značio bi povratak mladih, olakšan život starijima i otvaranje mogućnosti za razvoj turizma.
Put kao simbol suživota
Zajednička akcija imama i igumana postala je primjer kako se vjerske i nacionalne razlike mogu pretvoriti u temelj saradnje. Put do džamije i manastira nije samo asfalt – to je put do srca Lukocreva, mjesto gdje se istovremeno čuju i zvona i ezan.
Ostaje nada da će lokalne vlasti, država i dobri ljudi prepoznati značaj ovog projekta. Jer, ako se put izgradi, Lukocrevo bi moglo ponovo oživjeti dječjim smijehom, mirisom svježe pečenog hljeba i zvucima koji spajaju.
