Profesor ustavnog prava i bivši savjetnik Željke Cvijanović, Milan Blagojević, objavio je tvrdnju da Ured visokog predstavnika (OHR) očigledno trguje u predmetu „Dodik“.
U svojoj analizi Blagojević ukazuje na detalj iz najnovijih odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je, kako navodi, u velikoj mjeri prošao ispod radara javnosti.
Detalj iz Schmidtove odluke koji bi mogao „spasiti“ Dodika
Blagojević piše:
„Postoji jedan važan detalj iz zakona koji je nedavno nametnuo Christian Schmidt (Zakon o finansiranju institucija BiH). Radi se o posljednjem članu na zadnjoj stranici tog zakona (član 5), kojem nije posvećena potrebna pažnja u izvještajima medija, a upravo on može objasniti neopravdano odlaganje donošenja žalbene presude u predmetu ‘Dodik’.“
Naime, Schmidt je tim članom odlučio da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave na internet stranici OHR-a — što predstavlja presedan, jer je do sada praksa OHR-a bila da zakoni stupaju na snagu odmah po objavi.
Blagojević podsjeća da je Schmidt, prilikom nametanja krivičnog djela neizvršenja odluka visokog predstavnika 1. jula 2023. godine, odlučio da to djelo stupa na snagu već narednog dana, 2. jula — što znači odmah.
Sada, međutim, koristi potpuno drugačiji pristup — ostavljajući osmodnevni rok, što prema Blagojeviću može biti „pravno pokriće“ Sudu BiH za donošenje oslobađajuće presude Miloradu Dodiku.
Poruka između redova: Schmidt je ostavio pravni manevar Sudu
Kako dalje navodi, oslobađajuća presuda ne bi značila da OHR nema pravo da nameće zakone (što bi, prema Blagojeviću, bila jedina ispravna presuda), već da je Schmidtova krivična norma iz jula 2023. formalno-pravno ništavna jer nije ispoštovana procedura objave i stupanja na snagu — jer nije bilo predviđenog roka nakon objave na internet stranici OHR-a.
„Na taj način Sud bi mogao navesti kao argument da čak i sam Schmidt u najnovijem Zakonu o finansiranju institucija BiH priznaje potrebu osmodnevnog roka prije stupanja na snagu, za razliku od svoje ranije odluke od 1. jula 2023. godine“, piše Blagojević.
