Odluka Tel Aviva da pokrene novi rat protiv Irana je katastrofa u nastajanju. Niko neće imati koristi od toga, uključujući Izraelsku vladu, a mnogi će patiti. Razmjena vatre već je dovela do smrti mnogo ljudi u Iranu i Izraelu. Tragično je jasno da su lekcije prošlih neuspjelih vojnih avantura u regiji potpuno ignorirane.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je rat “preventivnim”, s ciljem sprečavanja Teherana da razvije vlastito nuklearno oružje. Time je ponovio stratešku grešku posljednja dva političara koji su pokrenuli navodni “preventivni” napad u regiji – američkog predsjednika Georgea Busha i britanskog premijera Tonyja Blaira.
Dok su izraelski avioni i rakete jurili nebom Bliskog istoka i izvodili smrtonosne napade na iranske vojne položaje i vojne vođe, odmah su svijet učinili daleko opasnijim mjestom. Baš kao i američko-britanska invazija na Irak, ovaj ničim izazvani napad donijet će još više nestabilnosti već nestabilnoj regiji.
Netanyahu je tvrdio da su napadi imali za cilj da unište iranske nuklearne kapacitete. Do sada je izraelska vojska pogodila tri nuklearna postrojenja – Natanz, Isfahan i Fordow, uzrokujući različite nivoe štete. Međutim, malo je vjerovatno da će ovi napadi zaista zaustaviti iranski nuklearni program, a izraelski premijer to zna.
Iranske vlasti su namjerno izgradile postrojenje Natanz, duboko pod zemljom, kako bi bilo otporno na sve osim najjačih bombi za uništavanje bunkera. Tel Aviv nema sposobnost da ga trajno uništi jer nema bombe poput “masivnog prodornog projektila”(Massive Ordnance Penetrator) MOP ili one poznate kao “majka svih bombi”, odnosno Massive Ordnance Air Blasta (MOAB) koje proizvode Sjedinjene Američke Države.
Washington odavno odbija da isporuči to oružje, čak i s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je tetošio izraelske dužnosnike i nastojao ih zaštititi od sankcija zbog njihovih ratnih zločina u Pojasu Gaze. Trumpov tim je nedavno ponovno naveo da neće isporučivati to oružje Tel Avivu.
Američka uključenost
Prema službenim reakcijama SAD-a nakon napada, nije sasvim jasno u kojoj je mjeri Washington bio informiran. Američki State Department isprva je distancirao SAD od početnih napada, nazivajući ih “jednostranom” izraelskom operacijom. Ubrzo nakon toga, Trump je ustvrdio da je bio u potpunosti informiran.
Obim američke uključenosti – i odobrenja – za napad ostaje glavno pitanje, ali odmah je okončana svaka nada da će intenzivna diplomatija s Teheranom u vezi s njegovim nuklearnim programom vođena posljednjih sedmica rezultirati novim sporazumom, što je kratkoročna pobjeda za Netanyahua.
No, čini se da daljnje akcije protiv Irana ovise o uključivanju SAD-a u sukob. To je ogroman rizik za Tel Aviv s obzirom na broj kritičara američkog intervencionizma među najvišim redovima Trumpovih savjetnika. Sam američki predsjednik pokušao je učiniti poništavanje američkog intervencionizma ključnim dijelom svog nasljeđa.
Izraelske akcije već štete Trumpovim drugim interesima tako što podižu globalne cijene nafte i kompliciraju njegove odnose sa zalivskim državama koje imaju mnogo toga za izgubiti ako sukob poremeti plovidbu kroz Hormuški moreuz.
