Ovogodišnje, jubilarno izdanje Sarajevo Film Festivala (SFF), koje slavi svoju 30. godišnjicu, privodi se kraju. Festival, koji je postao glavni događaj filmske industrije za balkansku regiju, još uvijek nosi naslijeđe svojih skromnih početaka, piše ugledni “New York Times” u tekstu pod nazivom “Festival nastao u ratnoj zoni i dalje napreduje”. Ova priča posvećena je najvećoj filmskoj manifestaciji u Bosni i Hercegovini i šire.
“New York Times” podsjeća na rane dane SFF-a, koji je, izvanrednim okolnostima, izrastao iz podzemnih projekcija tokom opsade Sarajeva. U periodu od 1992. do 1996. godine, srpske snage držale su Sarajevo pod opsadom, bombardirajući ga i prekidajući opskrbu strujom, grijanjem, tekućom vodom i hranom. Zbog snajperista i granatiranja, izlazak van bio je izuzetno opasan. Unatoč tim izazovima, Sarajevo Film Festival je zaživio, simbolizirajući otpor i kreativnost u najtežim vremenima.
Glavni događaj festivala, koji se održava do petka, nastavlja da bude ključni filmski događaj za regiju. Iako su ratni uvjeti bili teški, korijeni festivala još uvijek definiraju njegov karakter. “New York Times” detaljno opisuje kako su etničke napetosti u Bosni i Hercegovini tokom rata doveli do nasilne nacionalističke kampanje protiv Bošnjaka i Hrvata, a Mirsad Purivatra, osnivač festivala, i njegov “punk” kolektiv su, u to vrijeme, pronašli način da umjetnički izraze svoje frustracije i nadu.
Purivatra i njegovi saradnici organizirali su performanse u podrumima i podzemnim prolazima, što je brzo privuklo pažnju međunarodnih medija i umjetnika. Susan Sontag je, na primjer, s bh. glumcima oživjela predstavu “Čekajući Godota” pod svjetlom svijeća, dok je Phil Alden Robinson donio filmove Universala, a Alfonso Cuarón svoj najnoviji film “Mala princeza”. Ubrzo su filmovi počeli stizati iz cijelog svijeta, a projekcije su se održavale jednom dnevno zbog policijskog sata.
Jasmila Žbanić, poznata po filmu “Quo Vadis, Aida?”, koji je nominiran za Oscara 2020. godine, bila je student filma tokom početaka festivala. Ona se prisjeća kako je SFF predstavljao slamku spasa za studente filma i ljubitelje umjetnosti tokom rata. Žbanić i drugi volonteri pomagali su organizirati festival, koji je od tada postao simbol kulturnog otpora i nadahnuća.
Jovan Marjanović, trenutni direktor SFF-a, ističe kako festival nastavlja da se razvija, s fokusom na “Suočavanje s prošlošću” i promicanje novih talenata. Festival, iako još uvijek bez potpune infrastrukture kao stariji regionalni festivali, brzo raste i transformira se, održavajući svoju suštinsku misiju povezivanja kroz film i kulturu.
Sarajevo Film Festival je dokaz da umjetnost i kultura mogu cvjetati čak i u najtežim vremenima, a njegov uspjeh nastavlja da inspiriše i povezuje ljude širom svijeta.
