“Pomaže Bog, braćo i sestre! Pozdravimo naše drage goste iz Novog Pazara, selam alejkum! Moje ime je Goran Samardžić. Sa svojim suborcima, ratnim veteranima, stao sam u zaštitu naše djece, naših studenata. Svi smo se zavjetovali pred Bogom da ćemo, ako bude potrebno, dati i svoje živote kako bi ova djeca ostala sigurna. Naravno, rame uz rame s našom braćom i sestrama bajkerima.”
Ovim je riječima počeo viralni govor, tokom blokade zgrade Radiotelevizije Srbije (RTS) u Takovskoj ulici, ratni veteran Goran Samardžić, čije su riječi odjeknule društvenim mrežama.
“Želim poručiti roditeljima djece iz Novog Pazara da ne brinu, jer više ne postoji podjela na našu i vašu djecu, sve su to naša djeca”, izjavio je Samardžić. Njegove riječi prekidane su gromoglasnim
Studenti već pet dana blokiraju zgrade RTS-a u Beogradu, iskazujući nezadovoljstvo dugogodišnjim izvještavanjem te kuće o društveno-političkoj situaciji u Srbiji. Studentima su se pridružili brojni građani, bajkeri i ratni veterani, koji im od samog početka prosvjeda pružaju podršku i zaštitu.
Istaknuo je Samardžić kako je, uz to što je veteran i ratni vojni invalid, jer je ranjen u Sarajevu u maju 1992, s nepunih 21, otprilike u dobi koju danas ima većina studenata koji prosvjeduju. “Moja generacija našla se u vihoru rata u Bosni. Neki su, kako se tada govorilo, krenuli suprotstaviti se balijama, boriti se protiv Turaka koji žele stvoriti Islamsku državu u Europi, dok smo mi spašavali svete srpske zemlje i štitili srpski narod. U aprilu 1992. zapaljen je krvavi bosanski lonac, a sve strane su se natjecale ko će ga više raspiriti”, prisjetio se Samardžić, pa nastavio:
“Naša kuhinja za širenje mržnje i laži nalazi se upravo u ovoj zgradi iza nas, u RTS-u koji i danas širi laži i mržnju. Moja generacija uhvatila se na te laži. Vjerovali smo da radimo pravu stvar, da smo mi pravedni, a oni drugi zli. I oni su za sebe mislili isto. Tako je pokrenut kotač zla koji se nikako ne može zaustaviti i koji kod mnogih i danas traje.”
Naglasio je kako je njegova generacija bila zavedena lažima, dok je sadašnja generacija ustala protiv toga: “Oni su ti koji danas šire ljubav i svjetlost. Ta budućnost, koju oni predstavljaju, upravo je ono što svi želimo. Naša je dužnost, kao pripadnika izgubljenih generacija, da ustanemo i slijedimo ih. Nakon dugo vremena ponovno osjećamo čast, poštovanje, zahvalnost i s ponosom nosimo ime veterana. Želim izraziti divljenje za hrabrost pravim herojima današnjice, našim studentima, našoj djeci.”
Njegov govori podijelio je i beogradski profesor Filip Ejdus koji je na platformi X napisao:
“Ovo je sigurno jedan od najvažnijih političkih govora u savremenoj historiji Srbije. Ne samo zbog toga šta je rečeno, nego ko je rekao, gdje, kada i pred kim. Poslušajte pažljivo! Mi smo na pragu društvene katarze i promene političke kulture. Zbogom mržnji i lancima, živela sloboda!!”
