U proljeće 1992. godine, dok je rat bjesnio Bosnom, komandant Vojske Republike Srpske iz Srebrenice, Živojin Jašić, poznat kao Boban, pokazao je izuzetnu humanost. U selu Daljegošte, gdje je živjelo oko 600 Bošnjaka, situacija je postajala sve teža. Ljudi su bili uplašeni, ne znajući šta ih čeka. U tim teškim vremenima, Jašić je odlučio da pomogne svojim komšijama.
Organizovao je evakuaciju svih mještana sela, omogućivši im siguran prelazak u Srbiju. Bez ispaljenog metka, bez nasilja, cijelo selo je prešlo Drinu i našlo utočište u Bajinoj Bašti. Ovaj čin je bio rijedak primjer humanosti u vremenu kada su takvi postupci bili gotovo nezamislivi.
Edhem Edo Omerović, jedan od mještana Daljegošte, svjedoči o ovom događaju. “On je brinuo za našu bezbjednost, bili smo i ostali dobri prijatelji i nakon rata sve do njegove smrti,” rekao je Omerović. Nakon rata, nekoliko Bošnjaka se vratilo u selo i počelo iznova, zahvaljujući pomoći i podršci koju su imali od Živojina Jašića.
Ova priča je svjedočanstvo o snazi ljudskosti i prijateljstva koje prevazilazi nacionalne i vjerske podjele. U vremenu kada su mnogi birali mržnju i nasilje, Živojin Jašić je izabrao put humanosti i solidarnosti. Njegov čin je ostao upamćen i prenosi se kao primjer kako i u najtežim vremenima postoje ljudi koji biraju da budu ljudi.
Danas, mnogi Bošnjaci koji su spašeni zahvaljujući Živojinu Jašiću, i dalje se sjećaju njegovog dobrog djela.Njegova priča je podsjetnik da i u najmračnijim vremenima postoje svijetli primjeri dobrote i humanosti. Ovakvi postupci nas podsjećaju na važnost međusobnog poštovanja i pomoći, bez obzira na razlike koje nas dijele.
#ŽivojinJašić #humanost #Srebrenica #Daljegošte #Bošnjaci #solidarnost #ratnepriče #ljudskost #mir #pomirenje
