Na današnji dan 1914. godine, u Gorici kod Trebinja je rođen Mustafa ef. Busuladžić, jedan od najplodonosnijih pisaca u historiji bosanskohercegovačke književnosti. Po završenoj osnovnoj školi upisao se u medresu u Travniku, a poslije tri godine prebacio se u Gazi-Husrev begovu medresu u Sarajevu, gdje je i maturirao.
Još kao učenik medrese objavljivao je svoje tekstove u “Islamskom glasu”, “Novom Beharu”, “Obzoru”, “Svijesti”, “El-Hidaji”, “Glasniku VIS-a”, “Našoj domovini” i drugim publikacijama.
Nakon završene medrese upisao se u Višu islamsku šerijatsku školu u Sarajevu, gdje je diplomirao 1941. godine. Potom je proveo dvije godine u Rimu na postdiplomskom studiju iz orijentalistike, sarađujući u italijanskim časopisima “Mondo Arabo” i “Oriente Moderno”.
Po povratku u Sarajevo zaposlio se kao profesor u Šerijatskoj gimnaziji, a honorarno je radio u Ženskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehničkoj školi. Osim prosvjetnog i pedagoškog rada, mnogo je pisao i prevodio. Dobro je govorio arapski, turski, njemački, francuski i italijanski jezik.
Strijeljali ga komunisti 1945.
U vrijeme kada su Mladi Muslimani djelovali kao podružnica “El-Hidaje”, Mustafa ef. Busuladžić je bio njihov zvanični predsjednik. Iz njegovog opusa izdvaja se brošura “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” u kojoj je opisao teško stanje muslimana u carskoj Rusiji koje se još više pogoršalo nakon dolaska boljševika na vlast. Ova knjiga je bila povod komunistima da prilikom ulaska u Sarajevo 1945. godine uhapse Busuladžića, izvedu ga na Vojni sud u tadašnjoj Osman-pašinoj kasarni koji mu je potom, skupa s Atifom Hadžikadićem, tadašnjim gradonačelnikom, izrekao smrtnu kaznu strijeljanjem.
Strijeljanje je izvršeno noću u sarajevskom naselju Velešići, a na mjestu gdje je strijeljan pronađene su kasnije njegove naočale i fes. Očevici su kazali da je bio vrlo smiren uoči pogubljenja i da je cijelu noć prije strijeljanja učio Kur’an. Imao je samo trideset jednu godinu.
