Oglasi - Advertisement

Na današnji dan 1930. godine, u Doboju je rođen Izet Sarajlić, jedan od najromantičnijih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se doselio u Sarajevo, u kojem je ostao do kraja života.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U Sarajevu je Izet pohađao mušku gimnaziju, a u književnost je ušao već kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije “U susretu”. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.

Sarajlić je bio član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je više od 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Za “Sarajevsku ratnu zbirku” pjesnik je rekao:

– Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao.

Supruga Mikica vječna inspiracija

Izet Sarajlić je živio za objavljivanje svojih zbirki poezije, od kojih su mnoge doživjele nekoliko izdanja. Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942., te susret s Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.

U “Volim puno” pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.

Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, naći ćemo kasnije kod mnogih bosanskohercegovačkih pjesnika. Niko nije toliko utjecao na savremeno bh. pjesništvo kao Izet Sarajlić. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvišne dekorativnosti i retorike. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. Široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha.

Izrazito romantičan, Sarajlić nije stvarao apstraktni romantičarski ideal ljubavi. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova poezija dostigla je upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prožetog dubokom osjećajnošću. Preminuo je 2. maja 2002. godine u Sarajevu.