Muhammed Bojadži iz Bosne i Hercegovine prošao je kroz životnu priču koja se teško može zamisliti. Ostao je bez trojice braće, oca i majke, ali ga ni teška porodična sudbina nije pokolebala u želji da se obrazuje i pronađe svoje mjesto u društvu. Ipak, uprkos znanju sedam jezika i nevjerovatnoj upornosti, Muhammed je danas nezaposlen i bez ikakve perspektive u domovini.
“Odrastao sam u porodici koja me učila da je obrazovanje ključ uspjeha. Kada sam bio dječak, sanjao sam o tome da postanem prevodilac, možda čak i diplomata, jer sam uvijek imao dar za jezike,” priča Muhammed. Danas tečno govori bosanski, engleski, njemački, francuski, turski, arapski i španski jezik. Osim toga, završio je fakultet, ali kaže da se njegova diploma pokazala kao “papir bez vrijednosti.”
“Pokušavao sam pronaći posao na raznim konkursima. Prijavio sam se na više od stotinu oglasa, ali sve je bilo uzalud. Uvijek sam imao osjećaj da su mjesta unaprijed rezervisana za ‘njihove ljude’. Kad uđem u uži krug, obično čujem isto: ‘Niste dovoljno kvalifikovani’ ili ‘Tražimo nekoga s više iskustva’,” dodaje Muhammed.
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj mnogi mladi, uprkos talentu i obrazovanju, nailaze na zidove nepotizma i korupcije. Statistike pokazuju da je stopa nezaposlenosti među mladima alarmantno visoka, a mnogi poput Muhammeda razmišljaju o odlasku u inostranstvo.
“Imao sam ponude iz Njemačke i Turske, ali želio sam ostati ovdje i graditi život u svojoj zemlji. Nažalost, čini se da ovdje nema mjesta za ljude koji žele raditi pošteno,” zaključuje Muhammed.
Njegova priča oslikava surovu realnost Bosne i Hercegovine, gdje talenat i trud često nisu dovoljni. Mnogi poput Muhammeda suočeni su s izborom: ostati i boriti se protiv sistema ili otići u potragu za boljim životom u inostranstvu. Dokle će Bosna i Hercegovina gubiti svoje najbolje ljude? Pitanje ostaje bez odgovora.
