Danas je ponedjeljak, 17. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 317 dana
Na današnji dan 1865., u Senju, u Hrvatskoj, rođen je književnik Silvije Strahimir Kranjčević. Za samo 43 godine, koliko je živio, Kranjčević je vječno opečatio regionalno pjesništvo s kraja XIX i početka XX vijeka kao začetnik novog perioda u književnosti naših prostora – realizma. I danas su aktuelne poruke koje nam je ostavio u svojim stihovima: da volimo ljude, domovinu i Boga, da nikad ne sumnjamo u sebe, jer nadom i vjerom u sebe jedino možemo postići zacrtane ciljeve.
Nakon završenog školovanja Kranjčević se nije uspio zaposliti kao učitelj ni u Senju ni u Zagrebu, zbog čega je 1886. otišao u Bosnu i Hercegovinu i radio u školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini do 1893., kada je dobio posao u Sarajevu, gdje je proveo ostatak svog kratkog života.
„Bugarkinje“ posvetio Šenoi
Svoju prvu pjesmu „Zavjet“ Silvije je objavio u časopisu „Hrvatska vila“ još 1883., a prvi prozni tekst naslova „Prvi honorar“ izašao je u „Slobodi“ 1885. godine. Za života Kranjčević je objavio tri zbirke pjesama: „Bugarkinje“ (1885.), „Izabrane pjesme“ (1898.) i „Trzaji“ (1902.). Objavljivanje četvrte zbirke „Pjesme“ (1908.) pjesnik nije dočekao, jer ga je smrt preduhitrila.
Osim pisanja, Kranjčević je i prevodio brojna djela s njemačkog i engleskog jezika, a njegova djela prevedena su na bugarski, češki, esperanto, francuski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, ruski, slovački, slovenski i italijanski jezik.
Prvu zbirku pjesama „Bugarkinje“ posvetio je svom uzoru, pjesniku Augustu Šenoi, koji je poput Silvija umro u 44. godini.
„Genij sputanih krila“
U Sarajevu je devet godina, koliko je izlazila, Kranjčević bio urednik „Nade“ (1895. – 1903.), stvorivši najutjecajniji i najbolji južnoslavenski književni časopis na razmeđu vijekova.
Nakon što se „Nada“ ugasila, Kranjčević je 1904. postavljen za direktora Trgovačke škole. Ubrzo obolijeva od kamenaca u mjehuru i biva tri puta operiran. Poslije neuspješnog liječenja u Sarajevu, 1906. godine odlazi na liječenje u Beč, odakle se, nakon operacije i oporavka, naredne godine vraća u Sarajevo i nastavlja obavljati direktorsku funkciju u Trgovačkoj školi. Te, 1907. godine napisao je i operu u tri čina “Prvi grijeh”, koju je komponirao Ivan Zajc.
Kranjčeviću se bolest, nažalost, vraća naredne, 1908. godine. Dok je ležao u sarajevskoj bolnici napisao je svoju posljednju pjesmu „Portret“, a preminuo je 29. oktobra 1908. godine te pokopan na sarajevskom groblju „Sveti Josip“. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ podiglo mu je nadgrobni spomenik na kojem je vajar Rudolf Valdec uradio reljef naziva „Genij sputanih krila“.
