NA GREŠKAMA SE UČI

0
404

Ne vjerujem da postoji bilo tko na ovom svijetu da je učio na tuđim greškama. Mada nas tako uče od malena, ali znatiželja je bila oduvijek jača od zdravog razuma.

Od milijun stvari koje su nas učili da nisu dobre za nas i da ih ne treba prakticirati, jer se to već dokazalo da je tako, ipak smo neke usvojili. Uvijek postoje jedinke koje nisu ništa usvojile, pa zbog njih ovaj svijet izleda malo ružniji, oni su na drugoj strani zakona.Dok sam bila mala i slušala starije, uvijek su znali govoriti, e da mi je ova pamet, a da se mogu vratiti u prošlost! Danas je meni jasno što su oni s tim htjeli reći! Mislili su da nikad ne bi pogriješili …..

Svatko od nas griješi i sve je to normalno dok posljedice nisu kobne, pa zbog neke pogreške u mladosti, nosimo križ tokom cijelog života. Ženska djeca obično su tatine princeze, koje su bile zaštićene od svega ružnoga, pa su ranijih godina, poput mene mislile da su svi muškarci kao njihovi očevi. Nažalost to baš i nije tako! Nas koje smo odrasle u “pamuku”,  lakše je bilo obrlatiti, jer smo mi svijet gledale “ružičastim naočalama”. Odrasla sam u obitelji u kojoj je otac poštivao majku, a i ona je živjela za njega. Jedino bitno bila je ljubav! Njih dvoje zbilja su bili primjer, kako bi bračna zajednica trebala izgledati.

Model koji sam usvojila tijekom odrastanja, htjela sam primijeniti i u svojem daljem životu, odvojivši se od njih. Bez obzira što sam znala da nisu baš sve obitelji takve, ljudi sa kojima sam bila okružena i sa kojima sa odrastala, također su živjeli u sličnim obiteljima. Međutim, život mi je pokazao u nekim relativno ranim godinama sve suprotno od onoga što je meni bilo prihvatljivo. U odabiru muškaraca tražila sam “tatu”. Pa sam uvijek htjela, pažnju, poštovanje, ljubav, oslonac, sigurnost, zapravo sve što sam gledala u svojem odrastanju u obiteljskom domu. Odnos svog tate prema mami. Ona je uvijek bila dama pored njega, a on veliki gospodin koji je nikad ružno nije pogledao, a kamoli nešto nažao učinio. Zamislite kad iz takve okoline “padneš” u nešo totalno suprotno, nešto što je za tebe do tada postojalo samo u filmovima i to onim ružnima koje niti ne gledaš. Jednom u svojoj knjizi prepričat ću vam taj dio života do detalja, sada još nisam spremna.

Da se vratim, horor u kojem sam živjela, na svu sreću nije dugo trajao, a iz toga dijela života ponijela sam predivno biće koji je smisao svega, moju ljubav, moje sve!

Svog sina odgajam kako su mene odgajali, međutim isto tako ga učim da postoje i ružne stvari koje se njega neće doticati, jer ću ga ja pripremiti na to, baš da ne bi trebao učiti iz svojih grešaka, jer sam mu ja odličan primjer. Dijete koje sad ima 12 godina već zna koliko su žene vrijedne divljenja, jer je odrastao sa samohranom majkom koja u niti jednom trenu nije izigravala žrtvu, već svoju grešku dostojanstveno ponijela te se sa njom nosila i borila i njega zaštitila od svojeg lošeg poteza iz mladosti.

Grešku koju sam tada napravila sigurno neću više ponoviti, ali posljedice koje sam ponijela, samo ja i žene poput mene znaju koliko su bremenite. Svaka od nas ima svoj način kako se nositi sa svojim greškama i nikako se ne smijemo kriviti zbog toga, jer da smo sve to znale, naravno da se nikad ne bi upuštale u takvo što.

Zato drage moje, ako ste prošli ili ako prolazite ružno razdoblje, uvjerite sebe da ste znale drugačije u tom trenutku, onda bi bile tako i postupile. To je iza nas, a pred nama je prekrasan život, jer znamo da nas sada samo lijepo čeka, te se nadam da smo naučile puno toga, makar na svojim greškama.