JESMO LI KULTURNI ?

0
485

Teško je generalizirati kao i u svemu, pa ću malo zajedno s vama analizirati. Kultura kreće od kuće, vrtića, škole, od rođenja…..Trenutno sjedim u , mogla bih reći, jednom od kulturnijih
kafeterija u gradu Šibeniku , Giro espresso. Oni su primjer kulture u ugostiteljstvu.

Što je zapravo kultura i što se pod “njom” podrazumijeva?

Riječ kultura dolazi od latinskog colere, što je značilo nastanjivati, uzgajati, štititi , štovati, tako kaže Wikipedia. Postoje razne vrste i definicije kulture, međutim sada ću se fokusirati na svakodnevnu kulturu življenja. Od kada se ustanemo, krenemo iz kuće, pa dok ne sretnemo putem prvog susjeda. Učili su nas od malena lijepom ponašanju, odijevanju, učili su nas kako treba jesti i ponašati se u društvu. Ne znam da li ćete se složiti samnom, ali meni se čini da se sve to pomalo izgubilo.

Dok sam bila u osnovnoj školi, profesori su se poštivali. Njima se obraćalo sa strahopoštovanjem. Nitko nas nije tukao niti nam je prijetio, međutim svi smo ustajali na noge kad je profesor ulazio u razred. Danas se profesorima prijeti, vrijeđa ih se, omalovažava…. U moje vrijeme postojalo je obostrano poštovanje. Mama mi je šivala haljinice i plela pulovere, kako bi svaki dan pristojno bila odjevena. I moji vršnjaci isto su izgledali. Znalo se kako se odijeva na priredbana kada se ide u kazalište. Kako smo usvojili ponašanje dok smo bili mali tako se i danas na nas reflektiralo. Međutim, neki dan gledam mladog čovjeka kako ulazi na sud u trenerci i tenisicama. Zgrozila sam se! Njega očito nisu učili kulturi, pa je to njemu sasvim normalno. Izgleda da je takvo odijevanje pri posjeti institucijama i njegovoj mami normalno, a i ženi s kojom živi. To će biti prihvatljivo i njegovom djetetu, nažalost.

Neugodnosti možete doživjeti bilo gdje. Uvijek mislimo da je svugdje bolje nego kod nas, ali sve je to slično. Nekulturnih ljudi ima posvuda. Možete li vjerovati da u 21.-om stoljeću postoji osoba zaposlena u nekoj firmi, a da ne zna napisati službeni e-mail. Ili još gore od toga, na dobiveni ne odgovori. Znalo mi se dogoditi da neku instituciju ili firmu , moram ponovo nazvati i naglasiti da sam im se obratila službenim putem, a da odgovor nisam dobila. Začudili bi se kad bih vam napisala imena tih osoba. Svi veliki poslovni ljudi, kao! Nikad dok sam radila u hoteljerstvu i bila Manager, moj službeni mobiltel je bio dostupan 24 sata na dan. Odgovarala bi na e-mail i u 3 sata ujutro. To je poštovanje, kultura i poslovni respect. Zato sam i imala rezultate, odnosno firma za koju sam radila. Lijepa riječ i osmjeh, otvaraju vrata svuda, tako me je još moja baka učila. Hvala, molim, izvoli i oprosti, rijetko se čuje. Meni znaju reći da se “prenemažem”, jer često govorim hvala. Čudno im je to! Meni je sasvim normalno, kad mi netko napravi uslugu, nešto da, posluži me, pa koliko god to puta bilo, ja mu kažem hvala. Pa i kad mi neznanac poželi dobar dan, uputi komplient, zahvalim se. Sasvim normalno! Moje dijete meni kaže hvala, kao i ja njemu, kao što sam napisala, od malena se uči kulturi. Da sad ne spominjem opću kulturu što se tiče znanja, uh, to bi bila posebna tema za cijelu kolumnu.

Primijetila sam da se u Sarajevu, muškarci odnose sa poštovanjem prema ženama, barem ovi koje sam ja upoznala. Nije ih sramota donijeti mi stolicu kad se pojavim u društvu, uzeti mi jaknu, pružiti ruku, poljubiti u obraz, pitati kako sam!
Opet se vraćam na rodnu kuću i obitelj u kojoj su odrasli, a naravno da ih je kasnije i društvo oblikovalo. Gledajući one s kojima su odrastali usvojili su i model ponašanja. Ako je dijete gledalo oca kako vrijeđa majku, velika je vjerojatnost da će i ono biti takvo. Isto tako ako je gledao kako njegov otac poštuje majku i pomaže joj u primjer, kućanskim poslovima, sa sobom će ponijeti takav model ponašanja.

Znam da neću nikog promijeniti, niti mi je to cilj, ali eto i neka sam ovu temu sa vama podijelila. Sigurno ćete mi pisati i iznositi svoja mišljenja i primjere, jedva čekam!!