Oglasi - Advertisement

Izrael je saopćio da je uspostavio potpunu vazdušnu nadmoć nad zapadnim Iranom, uključujući i područje iznad Teherana, svega 48 sati nakon početka vojne operacije “Uspon lava” – podvig koji Rusija nije uspjela ostvariti ni nakon više od tri godine rata u Ukrajini.
Zašto je Izrael uspio, a Rusija nije – bila je tema izvještaja koji je objavio The Wall Street Journal. Najočigledniji razlog, navodi se, jeste to što je izraelsko ratno zrakoplovstvo daleko efikasnije i sposobnije od ruskog, prenosi agencija JNS.
Britanski kapetan avijacije u penziji Edward Stringer, koji je 2011. nadgledao zračnu kampanju u Libiji i vodio operacije britanskog Ministarstva odbrane, izjavio je da izraelsko zrakoplovstvo prednjači u kulturi, obuci i inovacijama, te da uspješno integriše obavještajne i sajber sposobnosti.
– Rusi imaju samo pilote. Obučavaju ih da upravljaju letećom artiljerijom i to je sve – rekao je on.
Izrael je objavio još nekoliko značajnih vojnih uspjeha u kampanji. Vojska je saopćila da je uništena trećina ukupnih iranskih lansera raketa, a eliminirane su i ključne osobe iz iranske obavještajne službe.
– U ovom trenutku možemo reći da smo ostvarili potpunu vazdušnu nadmoć iznad Teherana – izjavio je glasnogovornik IDF-a, brigadni general Efi Defrin, na konferenciji za novinare.

To je cilj koji Rusija nije uspjela dostići od početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, a njena nemogućnost da to ostvari jedan je od glavnih razloga zašto se ruska vojska zaglavila u iscrpljujućem rovovskom ratu s ogromnim gubicima, piše WSJ.
Iako su sukobi u Ukrajini i Iranu različiti, iskustva iz oba rata, koje pomno prate vojne sile širom svijeta, potvrđuju jednu staru lekciju ratnog planiranja: kontrola zračnog prostora je presudna – ako je moguće ostvariti.
– Obje kampanje potvrđuju ključnu važnost zračne nadmoći za ostvarenje širih vojnih ciljeva – izjavio je penzionisani general-potpukovnik američkog zrakoplovstva David Deptula, dekan Instituta Mičel za proučavanje zračnih snaga, koji je predvodio savezničke zračne operacije protiv talibana i Al-Kaide u Afganistanu 2001. godine.
– U ratu Rusije i Ukrajine vidimo šta se događa kad nijedna strana ne uspije osigurati vazdušnu nadmoć – dolazi do zatišja i rata iscrpljivanja. U izraelsko-iranskom sukobu, Izrael zahvaljujući nadmoći ima slobodu da napada gdje god želi – dodao je.
Izrael je već iskoristio ovu prednost. Kampanja je započela korištenjem najmodernijih F-35 lovaca, a sada se koriste i stariji F-15 i F-16 avioni. Pošto je iranska PVO znatno oslabljena, Izrael koristi i jeftinije bombe kratkog dometa, umjesto skupljih raketa dugog dometa.
– Izraelski avioni sada doslovno bacaju bombe nad iranskim nebom – podvig koji ogromno rusko zrakoplovstvo nije uspjelo postići u Ukrajini – stoji u izvještaju.
Izrael sada ima “kapacitet da koristi čitav svoj ofanzivni arsenal u većem obimu, efikasnije i strateški raspoređeno“, rekao je penzionisani britanski avijatičar Martin Sampson, koji je nadgledao operacije protiv Islamske države u Siriji i Iraku.
Još jedan ključni faktor koji analitičari ističu kao razlog izraelskog uspjeha, a ruskog neuspjeha, jeste otpornost protivničkih sistema: Ukrajina se pokazala kao daleko ozbiljniji protivnik u odbrani od Irana.
– Iranska protivzračna odbrana bila je znatno lakša meta nego ukrajinska, i to u gotovo svakom pogledu – izjavio je Michael Kofman, viši saradnik američkog think-tanka Carnegie i stručnjak za rusku i ukrajinsku vojsku.
Iako i Ukrajina i Iran raspolažu zastarjelim borbenim avionima, Ukrajina je izgradila ozbiljnu kopnenu protivvazdušnu odbranu, dok Teheran u to nije ulagao.
– Teheran je decenijama zanemarivao ulaganje u PVO, oslanjajući se na odvraćanje kroz raketne snage i podršku svojih regionalnih posrednika – navodi Kofman.
Ukrajinski sistemi poput S-300 i BUK-a bili su bolje integrisani 2022. godine nego iranski danas.
– Iran se oslanja na mješavinu ruskih S-300 sistema, kineskih baterija i domaće proizvodnje – objašnjava vojni stručnjak Fabian Hinz iz Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu.
– Iran nikada nije planirao da se osloni isključivo na PVO. Strategija je uvijek bila odvraćanje – dodaje on.
Međutim, ključni oslonac Irana – Hezbolah iz Libana – pretrpio je težak poraz u jesen 2024. godine, a nakon toga je srušen i sirijski režim Bašara al-Asada, važan iranski saveznik i logistička veza za naoružavanje Hezbolaha.
Pored svega, Rusija je izgubila faktor iznenađenja zbog upozorenja američkih obavještajnih službi, dok je Ukrajina uspjela sakriti većinu svoje mobilne PVO početkom invazije.
Iran, za razliku od toga, bio je potpuno nespreman. Uvjeren da Izrael neće napasti dok traju nuklearni pregovori s SAD-om, režim nije predvidio da će Mosad ubaciti agente i postaviti dronove unutar iranske teritorije. Prvi izraelski udar uništio je iransku PVO iz neposredne blizine.
– Suštinski, Izrael je s Iranom uradio ono što je Rusija planirala s Ukrajinom: potajno ući, iznutra destabilizirati režim i preuzeti kontrolu – rekao je izraelski geopolitički analitičar Michael Horowitz.
– Ali dok se ukrajinsko društvo pokazalo otpornim i čvrstim, iranski režim je toliko nepopularan da nije bilo teško pronaći ljude spremne na saradnju s Izraelom – zaključio je Horowitz.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa